Ako proizvod može stvarati slike, video, glazbu, govor i tekst, mora biti moguće prijaviti bilo što od toga. Ne većinu. Bilo što.
Gumb smo imali na nekim površinama. To je nešto drugo, a razliku je lako previdjeti: provjera sadržaja bila je ručno spojena po svakom kanalu, pa su dva studija izašla posve bez nje i nitko to nije primijetio dok revizija nije otišla pogledati. Isti bi oblik pojeo i ovaj ispravak, jedan zaboravljeni zaslon po jedan.
Svaka površina i provjera koja to tvrdi
Gumb za prijavu sada stoji uz odgovore razgovora, slike, video, glazbu, glas, govor u tekst, tekst u govor, prijevod, radove s platna, rezultate tijekova, mjehurić asistenta i javno dijeljene stranice — na webu i u aplikaciji.
Važnije, pri svakoj izgradnji pokreće se provjera. Datoteka koja uvozi sučelje za generiranje mora prikazati gumb za prijavu, prepustiti to komponenti koja ga nosi, ili držati izuzeće s razlogom koji čitatelj može provjeriti. Njezino je prvo pokretanje prijavilo šest stvarnih praznina. Njih ovaj rad zatvara.
Zatim je vlasnik otvorio aplikaciju u pogonu i našao još pet koje provjera nije mogla vidjeti, jer su živjele u mapama koje nikad nije otvarala. To je gora polovica problema — stražar koji javlja nulu dok prolazi pokraj koda koji nikad nije pročitao — i zato provjera sada imenuje vlastite korijene i pada kad se jedan od njih prestane razrješavati.
Jedan red i radnje u samom retku
Dijeljene stranice već su neko vrijeme nosile gumb za prijavu koji je pisao u tablicu koju ništa nije čitalo: bez potrošača, bez stavke u redu, bez obavijesti. Te prijave sada otvaraju i pravi predmet, a pokraj njih zamrznut je točno onaj tekst koji treba osobi koja pregledava.
A red čije radnje žive na drugoj stranici jest red koji se prestane obrađivati. Sakrivanje sadržaja ili zatvaranje prijave sada se događa u samom retku, a ishod se upisuje natrag kako se ništa ne bi raspravljalo dvaput.