Svaka kartica predloška sada nosi tipičan trošak svojih nedavnih izvršavanja, uzet iz stvarnih računa, a ne iz procjene. Ispravljena je i sama procjena: naplaćivala je nekoliko cjenovnih redaka za jednu jedinicu i nije mogla pročitati trajanje koje je dolazilo iz polja obrasca, zbog čega je jedan video predložak navodio cijenu tri do pet puta veću od stvarne. Izvršavanja pokrenuta iz predloška sada pamte iz kojeg su predloška došla, pa se broj i dalje poboljšava.